воскресенье, 20 февраля 2011 г.

Город Ха и те, кто в нем. Записка номер २.






Znala sam da ce se ovo jednog dana dogoditi:) Svatila sam da jako zelim napisati nesto na jeziku koji mi je postao tako drag i vazan. Nije mi srah da ne znam vrhunski hrvatsku gramatiku ili necu moci izraziti sve sto imam u glavi jednako kako i na ruskom, ali uvijek vrjedi pokusati;) Zar ne?
Vrlo verojatno da cu koristiti rijeci ili reijecenice koje sam procitala u knjigama ili casopisama ali oprastam to sebi i nadam se da ce oprostiti svi drugi)))) Ricimo sad citam jednu predivnu kniju o povijeti Irske. Zove se Tajno pismo. Svida mi se prjevod ... "bila je mlada i njezna poput akvarele, dasak od zene..." i tako dalje.
Mozda jednog dana i ja cu napisati nesto slicno:)
Ali sad pisem o gradu. Nastavljam pricu.
Habarovask se promjenio. O tome sam pisala zadnji put. Isto se dogodilo i s ljudima koji su mi dragi. Barem s nekima od njih. O tome cu malo kasnije.
Sto vise vrijemena sam htjela biti sa mamom i bakom. Setali smo po ulicama pili sampanjac i gledali televiziju skoro svaku vecer. Baka mi je kuhala krumpir sa mesom a ja i mama smo gledali Alisu u zjemli cudesa. Lijepo je bilo. Jednog dana sam otisla u setnju sama u pravima zimskima cizmama. Snjeg je padao 4 dana za redom. Skoro sam zaboravila da je to moguce. Slikala sam grad, ragledavala stare zgrade... Grad je ponekad tako divan, kad se ne ljuti na mene)))) jer i do se dogadalo.
4 puta sam se nalazila s 2 najboljima prijatelicama. jednu poznajem od vrtica. Bili smo skupa i na faksu... drugu poznajem od 3 godine faksa. Mislim da je bila sretna sto sam dosla. Prvi dan kad sam dosla kod nje, rasplakala sam se... zbog starog bakinog macka koji ima 18 godina i skoro uopce ne hoda. Smrsavio je i sad ima ogronme oci. Jako su tuzne. Kao mi je zelio kazati nesto. Jako se promjenio i upravo zbog toga sam shvatila da nisam bila doma skoro 2 godine. Fali mi mama, fali baka i onaj macak Murz... Ali znam da su oni ponosni na mene i sretna sam zbog toga.
Prijatelice...
Ona druga (koju poznajem od vrtica) uljetila je u kafic, zagrlila mi je nabrzinu i pocela pricati o umoru i poslu... Nije me pitala "kako si? sto ima novog? kako ti je decko, posao, zivot?" Nista. Primjetila je to i moja druga frendica, valjda zato se pokusala biti jos vise odusevljena mojim dolazkom:)
Nasli smo se jos tri puta. U jednom klubu njezin muz pocastio me je picem. To je valjda bila gesta prijateljstva:)
Zivcirala sam nju. I to se vidjelo. Pricama o Zagrebu, o tramvajima, o detaljima koji su jos prije tri - cetire godine bili bi jako njoj zanjimljive.
dan prije Novoj Godine nasli smo se u prelijepom restorancicu, narucili picce i sampanjac i sve je bilo tako lako i uobicajno dok nismo poceli pricati o zeljama.
Moja druga frendica je nesto govorila o novom decku i ljubavi:) ne sjecam se sto sam rekla nesto o zdravlju... Ona je rekla da bi htjela puno novaca. Rekla je to tako cudno kao da vec zna kako bi mogla doci do toga, kao da vide taj novac.
Znam da je na mozemo bez novaca. Ali uvijek smo zelili putovati, voljeti...
ali nikad ne bi rekli naglas da zelimo novac. Makar smo i htjeli dobiti stvari za koje je potreban novac. Kad je to rekla tako grubo, zahtjevno, shvatila sam vise nismo tako bliske. Posle pocela je pricati o kaputu za 200 000 rubalja i slicnim stvarima. Nasmjesila se kad je cula da sam za Bozic dobila knjigu za spanjolski...
Ona je dobila od muza skupi mobitel i nakit.
Pricali smo ja i mama o tome. naravno mama sve je objasnila kako moze samo ona. Pametno i lijepo. To je normalno. Neke ljudi mogu biti dugo u tvom zivotu, ali to ne znaci da su prave.
A mozda je ona odrasla a mi nismo... Ali nema veze.
Zao mi je da nisam posvijetila vise paznje nekim ljudima s kojima prije nisam se tako puno druzila ali koje su bili istinski sretni zbog mene i kojima sam stvarno falila. Ali nista... Drugi put... Sad cekam moju dragu prijateljicu. Doci ce u Zagreb iz Habarovska.
Bila sam sretna kad sam dosla u Zagreb... Skoro svaki dan se cujem s mamom i bakom, pisem onima koje me voli i zeli mi odgovarati. Pitam njih kako je u Habarovsku i Vladivistoku pricam njima kako je u Zagrebu.Zanima njih Hrvatska i ja i moj moj zivot...cak i macak)))
Volim dobiti za Bozic knjigu iz Profila:) I volim to voljeti
Следующий пост на будет на русском)))