Viški san

Evo me opet... u jesenskom izdanju. Znate dobro, kako ne volim hladnocu i jesen koja donosi zimu. I kako ponekad mrvicu ide mi na zivce ocekivanja da cu skociti u more u studenom jer ... sam Ruskinja:) "To je za vas normalno" - cesto cujem... Aha... Trebala bih voljeti jesen jer je šarena, puna kestena, finih pica, koncerata, jer donosi mogucnost kupiti novu sladku vesticu te topli sal, jer divno miriši, jer, jer... I pokušavam se, casna rijec, ali , ali, ali... Kad zatvorim oci, vidim viško lijeto. Kako se przimo na suncu i letimo na motoru iz Komize u Vis, kako šećemo pored golemih agava i trazimo novu uvalu, kako ležimo na predivnom pjesku i osjecamo mirise zacinskog bilja, mora i maslina, kako pijemo vino u nekoj staroj ulicici, naslonjeni na kameni zidic, koji je star možda 5 ili vise stoljeca. To ću sanjati jos nekoliko mjeseci... Nalazim zanjimljive stvari u jeseni pa cak i u zimi, ali sanjam svoje Viško lijeto:)